Analizu brisa vaše svijesti upravo smo dobili iz laboratorija i mislimo da znamo koji je vaš problem. Vi uopće nemate svijesti.
Terence McKenna je bio legenda američkog psihodeličkog pokreta posljednjih dvadesetak godina. Osim što je fascinantan predavač, kozer i gotovo šoumen, ustrajni eksperimentator s halucinogenim tvarima, TMK je i razigrani mislilac, egzorcist neuronsko-vremenske matematike i metamagije, čije ponekad djetinjaste, ponekad luckaste a ponekad uzbudljive ideje treba razumjeti i koristiti ne poput metafizičkih odgovora ( stvari stoje tako i tako ) nego poput eksperimentalnih misaonih tripova kroz moguće svjetove ( smiksajmo situaciju u kojoj bi stvari mogle biti takve i takve i pogledajmo što će se dogoditi kada iz tog soka počne rasti cijeli svijet). TMK je izvedbeni teoretičar, njegove ideje treba čitati kao što se na primjer sluša glazba, dakle kao nešto što vas može uzdrmati, pokrenuti, raznježiti, spustiti, dignuti, ukomirati, oduševiti, raspizditi.
Organi-antene kojima se primaju TMK-ove ideje možda i nisu još dovoljno mutirale u svih ljudi, pa će oni koji ga propuste samo kroz razumski filtar vjerojatno ostati skeptični i razočarani. Oni pak, koji ga prihvate pretjerano entuzijastično, isključivo ili navijački, vjerojatno će se samo izgubiti u kaleidoskopu njegovih sjena što tvore zanimljiv tumor u mozgu. Zato, opet poput glazbe, njegove ideje ne treba procjenjivati prema kriteriju je li to točno, nego prema nedosljednom i mutnom kriteriju, je li to dobro, zanimljivo. Ne s obzirom na istinu za koju nas bude, nego s obzirom na višestruke snove u koje nas katapultiraju. TMK-ova teorija je zapravo ambijentalni tekst psiho-eksperimentalnog filma o povijesti čovječanstva i ljudske svijesti. Tekst što ga gromovima šapuće mozak koji upravo eksplodira i zato istodobno vidi puno više i puno manje.
TMK je u jednome aspektu nesumnjivo apsolutno suvremen i avangardan. Poput najnaprednijih današnjih teorija ljudske svijesti, i on tvrdi da je svijest ekologijski fenomen, što znači da ona nije nešto naše, ljudsko i autonomno. Svijest u kojoj sudjelujemo, hibridna je, višedimenzionalna, mutirajuća. Ono što mi doživljavamo poput ljudske svijesti, zapravo je samo završni efekt, učinak mreže međuutjecaja najraznovrsnijih čimbenika. Ono što je u njegovoj viziji originalno i gotovo dirljivo, jest to da u našu svijest nije uključen samo animalni nego i biljni lanac. Biljke su doslovno pridonijele razvitku ljudske svijesti, one su u njoj, ugrađene su u njezina svojstva, strukturu i izvedbu. Ako je Darwin radikalno konzervativno, animalizirao čovjeka, TMK ga je anarhistički progresivno, florizirao. To je možda najponiznija oda koju je suvremeni čovjek ikada ispjevao biljnoj svijesti i najnježniji homage biljkama u nama.
TMK-ova hiper-teza ne zadržava se međutim samo na opisu svijesti, i tu ga mnogi više neće htjeti pratiti. Ne samo svijest, i ne samo naše jezične/svjetonazorske/ideološke konstrukcije, nego su i svi svjetovi na svojoj najelementarnijoj ( ontološkoj) razini preobrazivi, pomični, hibridni, višedimenzionalni, najkraće rečeno – psihodelični. Psihodelija je jednostavno najprimjerenija metoda za istraživanje same biti puknutog postojanja. Psihodelični pustolovi idu dalje od filozofa i znanstvenika koji si vrlo brzo nametnu nezgrapne kaveze vlastitih postulata, dogma, strahova, kriterija i metoda. Psihonauti jednostavno slijede iskustvo, i rade s njime sve što im je na raspolaganju, za njih je spoznaja seks. Oni ne otkrivaju vjerodostojne, nego svjetove dostojne vjere. Ako ugledaju neku kvaku u prostoru, oni je povuku, ako ugledaju neku rupu u vremenu, zavuku se u nju, i - vuušššššš, godspeed you black emperor!
Nema komentara:
Objavi komentar