Zašto je važno zabiti kameru u želudac (i ostaviti je da tamo skuplja istinu)
"Duhovni je smisao rata da se napiše dobra knjiga o (tom ) ratu", kaže Slavoj Žižek u jednom intervjuu. Ne treba krzmati, treba reći i da je duhovni smisao života taj da se napiše dobar roman ili snimi dobar film o njegovim užasima. Jer: samo se umjetnički mogu opravdati strahote. Ok, to je stara priča. Ali čime opravdati lijepe strane života? Ničime, one ostaju besmislene, neopravdive, banalne i upravo su zato ljudima toliko važne, iako nisu toliko uzbudljive. Upravo je zato takva autonomizirana umjetnost najviši tj. nasuptilniji oblik fašizma dosad nam poznat. Umjetnost je etički okrutna, ravnodušna i bešćutna. Zato je ljudima toliko uzbudljiva i privlačna, ali nevažna. Jedino je fašizam uzbudljiv, a opet, jedino je banalnost ljudima doista važna. Zato što se jedino banalnošću može izdržati život.
Nema komentara:
Objavi komentar