Teorije urote zaista su smiješne, primjerice ona prema kojoj je Drugi svjetski rat završio zato što su Saveznici pobijedili Sile osovine i bacili atomske bombe na Sony i Panasonic, iako je književnost dokazala da se to dogodilo zato što je hobit Frodo bacio magični Prsten Nad Prstenima u vulkan filmskih nastavaka pa mu Hitler više nije mogao ući u trag. Međutim ima i istinitih teorija urote. Jednu od njih otkrio sam gledajući novi film Harmonyja Korinea Trash Humpers.Pođimo od temeljnog pitanja suvremenog svijeta: ako na Zemlji već odavno ima previše ljudi (ne samo da ih je nemoguće sve zaposliti, nemoguće ih je i sve nahraniti i seksualno zadovoljiti), kako to da se i dalje potiče natalitet, kako to da sve države tvrde da im populacija nije dovoljno metastazirala, i najvažnije – kako to da tajne službe nisu već pokrenule projekt masovnog istrebljenja biopolitičkog viška, svih tih prekobrojnih jadnika – siromašnih, glupih, neobrazovanih, ružnih (ako zanemarimo amaterske probe s umjetno izazvanim potresima, poplavama i epidemijama)? He, postoji razlog za to: mozak svakog čovjeka milijun je puta pametniji od onoga za što se koristi (kao što sam dokazao na drugome mjestu, sam televizor pametniji je od programa koji se na njemu emitiraju, sam mozak pametniji je od svega što se njime smisli, shvati i osjeti). I običan moron koji gleda sport na telki i mrzi homiće raspolaže u svojoj glavi uređajem toliko kompleksnim da se ništa u poznatom svemiru ne može mjeriti s njime. I sad se približavamo odgovoru na tu misteriju. Mislim, odgovor je očit.
Tajne službe i drugi zločesti stričeki, infracrveni gospodari svijeta, razvili su bežičnu tehnologiju zahvaljujući kojoj je sve te mozgove moguće povezati i iskorištavati ih za analitičke procedure kojih sami vlasnici mozga uopće nisu svjesni. Iako se čini da si apsolutni moron i da uopće ne upotrebljavaš svoj mozak, mimo tvoje svijesti tajne su ga službe uštekale u internet ljudskih mozgova (World Wide Brain Web) kako bi došle do odgovora na pitanja koja njih zanimaju, primjerice – kad će početi Šesti svjetski rat, koliko podzemnih Japana imaju Kinezi, koliko Putin ima crvenih gaćica, kad će meksička mafija bombardirati Los Angeles, je li kraljica Elizabeta na kokainu ili na Alzheimeru itd. Kao što svojevoljno možete NASA-i dopustiti da kapacitet vašeg nedovoljno iskorištenog kompjutora uključi u golem posao otkrivanja šifriranih poruka iz dubokog femme fatale-svemira, tako se tajne službe, bez vašeg dopuštenja, koriste vašim "prirodnim" kompjutorom, s kojim vi ionako ne znate što biste počeli. Naravno, za tu su svrhu najzahvalniji bezbrojni ritardi, idioti, seljačine, egzistencijski i socijalni škart, svi ti demencijski profesionalci koji svoj mozak 24 sta na dan, 7 dana u tjednu ionako ne pokreću.
No, dok tajne službe uzgajaju ljudsku vrstu kako bi se mogle, kad god požele, poslužiti jeftinim prirodnim kompjutorima (nekim prirodnim ili božjim hirom ugrađenima u organizme svih tih minus sapiensa), što pritom čine i kako žive sami službeni vlasnici tih mozgova? To nam otkrivaju filmovi Harmonyja Korinea, od legendarnog Gummoa do najnovijeg Trash Humpers. Korine sve te jadnike s društvenog dna, koje ne uspijeva sastrugati ni žlica Jackassa, uzdiže na razinu Baudelaireova albatrosa: iako nespretno glavinjaju poput zombija, genijalno izmičući svakoj prigodi da budu "vrijedna" "ljudska" bića, oni su zapravo uzvišeni fantomi koji ispunjavaju (njima nepoznatu) plemenitu funkciju i krotko služe (njima neshvatljivim) višim ciljevima. Kao što religije u svim ljudima – usprkos njihovu "padu", zlu i iskvarenosti – vide božanske supermene i uzgajaju ih na socijalnim farmama kao mentalno kastrirane, nesvjesne nositelje božanskih (a ne ljudskih) vrijednosti, tako tajne službe u svim idiotima svijeta vide beskrajni resurs komputacijskog prostora, izvor misaone nafte, pa ih uzgajaju po slumovima, radničkim predgrađima i financijskom bodljikavom žicom ograđenim rezervatima, ne zbog njihove upotrebne ljudske vrijednosti (koja postoji u homeopatskim dozama), nego zbog njihove neosviještene, tajne, razmjenske mozgovne vrijednosti. U obama slučajevima, ljudskost (u sklopu ukupnog reklamnog panoa o humanističkim vrijednostima) samo je cover. Ono čime se ljude ne koriste neizmjerno je dragocjenije od onoga čime se koriste i što od svoga života naprave. Svakodnevni ljudski život samo je ideološko skretanje pozornosti s pravog biznisa – iskorištavanja ljudskih mozgovnih bušotina.
U Trash Humpers ništa vam se ne skriva i ne poseže se ni za kakvim humanističkim lipstickom (spram njega čak i Gummo izgleda kao da ga je radio Tarkovski). Zblurane VHS-kamerom, vidite te morone kako bauljaju svojim mikroskopskim svijetom jer im je cijelo vrijeme mozak (na tajnom zadatku) "negdje drugdje". Riječ je o jebačima kanta za smeće, o nekoliko "gerijatrijskih delinkvenata", psihološki razrađenih i motiviranih poput kuglica u fliperu, koji ševe kante, stupove, ograde, stabla, uništavaju stvari, ubijaju ljude, mumljaju poput Beavisa & Buttheada ili pjevaju, sviraju i filozofiraju na razini Nigtmare Stagea te općenito razvijaju lifestyle likova za koje nije bilo mjesta ni u trash horror filmovima. U njihovu repetitivnom, dosadnom epskom povratku u ništavilo, iz kojeg su bili pokušali pobjeći uz pomoć još većeg ništavila, njihova demencijska struja nesvijesti toliko je upečatljiva da ne možete ne doživjeti epifaniju: ovi su ljudi zlatni rudnik naše civilizacije. Bez njihovih neupotrebljenih mozgova ništa ne bi bilo moguće.
Nema komentara:
Objavi komentar