Uvod u opći ljudski štrajk

Libra Libera pozdravlja uzvišene mozgove! Ovaj broj uništit će vas svojim disanjem. Stiskali smo noževe dok nisu pustili suze i iz njih smo napravili tintu za brisanje. Ako božje poruke urezane u gramofonsku ploču odsvirate unatrag, dobit ćete tekstove u ovom broju Svete Libre.
O čemu bi moglo biti riječi u romanu u kojem glavni lik stalno repetira rečenicu "Jebem bebe". Natuknut ćemo vam – nije riječ o pedofilu. Ili, možete li zamisliti da takvu rečenicu izgovara Bog? Može li biti da smo mi te bebe, a da opsesivnu frazu izgovara Veliki On, Veliki Drugi? Babyfucker donosimo u integralnoj verziji.
U ovom broju čitajte i svjetsku ekskluzivu: prijevod iz još neobjavljena rukopisa Poliži lipanj (Sucker June) genijalnoga mladog američkog književnika, Seana Kilpatricka. Ako je Lautreamont izumio mizantropsku erotiku, Kilpatrick je izumio erotiku mizantropije, porno-osvetu čovječanstvu njegovim najsnažnijim osjećajima, “biblijski dugo jebanje na nenamještenim krznima”. Kilpatrick je tekstualni uređaj napravljen od žica i čavala ljudske vrste koji može napisati rečenice: “Kroz moje svršavanje proveo je produžni kabel…Kanadi pokazujem sise. Živim u japanskom ormaru. Kišem alžirsku spermu. Logiram se i govorim o mrtvim psima. Telefoniram, šaljem SMS i tipkam u prozoru mržnje za instant poruke. Na križima kucam po telegrafu, širim noge oko dimnog signala, snimam mobitelom, fotografije šaljem djevojci koja mi liže anus, momku s gihtom, djetetu s gonorejom, transvestitu koji pravi bilješke, ljudi u Hong Kongu drkaju u krugu usred ulične gužve, postavljeno na blogu fontom stidnih dlaka.”
Ali da ekološka pornografija i uvrnuta astro-erotika nisu od jučer, svjedoči kultni avangardistički tekst francuskog književnika i teoretičara, Georgesa Bataillea – Solarni anus, napisan 1927. U ovom kozmotronskom porniću “Zemljina je lopta prekrivena vulkanima koji joj služe kao anus. Nebeskoj se plodnosti suprotstavljaju zemaljske katastrofe, slika zemaljske bezuvjetne ljubavi, erekcija bez ishoda i bez pravila, skandal i teror.” Svijetom vlada “svjetlosno nasilje”, “bića umiru samo da bi se ponovno rodila, poput falusā koji izlaze iz tijela samo da bi opet ušli… Zemlja katkad mahnito drka i sve se slijeva po njezinoj površini.”
Politici i demokraciji također se može pristupiti pornografski: zaista čuti što misli “narod”. Britanski komedijaš Mark Thomas skupio je u svome Pučkome manifestu ideje o tome kako zaista promijeniti svijet, od toga da treba legalizirati sve droge do toga da “treba postaviti posebne trake za pješake na temelju brzine kojom hodaju, od brze trake za ljude koji znaju kamo idu do zaustavne trake za one koji razgledavaju izloge” te da “političari, poput vozača Formule 1, moraju nositi odjeću na koju su ušiveni imena i logotipi poduzeća s kojima su financijski povezani”.
Ne treba stati samo na tome da se čuje što puk predlaže, treba početi smišljati što više nećemo činiti (na stari način). Anonimna skupina autora okupljenih oko francuskog časopisa Tiqqun u svojem tekstu Kako to učiniti? naglašava da je ono “kako” važnije od onoga “što” (treba) učiniti. “Imperij se događa kad sredstva proizvodnje postanu sredstva kontrole dok su istovremeno sredstva kontrole postala sredstva proizvodnje. Imperij znači da odsad politički moment dominira ekonomskim momentom. A protiv toga opći štrajk ne može ništa. Ono što treba suprotstaviti Imperiju jest ljudski štrajk. Koji nikad ne napada odnose proizvodnje, a da istodobno ne napadne i afektivne odnose koji ih podržavaju. Koji potkopava njegovu sramotnu libidinalnu ekonomiju, obnavlja etički element – ono kako – potisnut u svakom kontaktu neutraliziranih tijela. Ljudski štrajk, to je štrajk koji, kad god ONI očekuju ovakvu ili onakvu predvidljivu reakciju, ovakav ili onakav pokajnički ili ozlojeđen ton, kaže RADIJE NE BIH.”
Stripovi i ilustracije domaćeg eksperimentalnog filmaša i stripaša Dalibora Barića pokazuju da će vam za sve to trebati “mind from nowhere”.
Zavucite ruku u čašu mlijeka i izvucite sisu. Nemojte se više zadovoljiti
čašom!
“If they make a movie out of the rest of your life, who should play god?” (Anders Nilsen). Ako snime film po zadnjoj sekundi vašega života, tko će glumiti vas?
Ovo su sjećanja na izgubljenu sadašnjost.

(Uvodnik novog broja Libre Libere)