The Wire: najbolja tv-serija ikad

Tko god je gledao, a nije ritard, tvrdi da je ovo najbolja tv-serija ikad. Slažem se, iako je, naravno, Život na sjeveru opasno blizu. Glavni autor, David Simon, bio je scenarist također izvrsne, i kod nas emitirane Homicide: Life on The Street (s neponovljivim, duhovno razdiranim Pemlbletonom). Ovo je četverodimenzionalni spomenik realizmu. Ako realizam kao poetika ima smisla, onda mu je The Wire glavi argument.
Neki kažu da je ovo i književnost-u-televizijskom-obliku. Ima i u tome nešto. Nije riječ o standardnoj epizodičnoj seriji, nego zapravo o filmu rastegnutom na 60 epizoda (utoliko pomalo nalikuje Fassbinderovoj seriji Berlin Alexanderplatz, koja je doduše imala samo 13 epizoda, ili ekranizacijama književnih djela, koje međutim obično imaju oko 6 epizoda), nema one usrane strukture da se u svakoj epizodi zaokruži neki "slučaj". Radnja se razvija sporo, kao da je sigurna u vlastitu genijalnost. Stigao sam dosad odgledati 13 epizoda prve sezone i sad se borim s novom ovisnošću. Što će mi ostati od života ako se sad bacim na 47 preostalih epizoda? Najveća guba u seriji – Omar: pljačkaš dilera, crnac romantično zaljubljen u svog bijelog ljubavnika, a kad mu dečka ubiju kreće u osobnu vendetu, surađuje s policijom kad mu odgovara ali ne jebe živu silu. A izgleda poput guštera-repera izbrušena tokarskim strojem. Otežavajuća okolnost – jako puno jedva razumljivog slenga.