subota, 18. studenoga 2017.

Minus sapiens - update








Moj novi roman, Minus sapiens: ovdje.
Nabaviti ga možete ovdje
a sada je i nagrađen...






Zoran Roško dobitnik Nagrade 'Janko Polić Kamov'
http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Zoran-Rosko-dobitnik-Nagrade-Janko-Polic-Kamov



Trejleri i naslovnice Dalibora Barića:









Što se događa kada upadneš u crnu rupu, ili kada si i mrtav i živ, ili kada živiš u kompjutorskoj igri, ili si jednostavno otputovao u 16. stoljeće, da bi pratio Montaignea na njegovu putovanju Europom, ali ne zato što te zanima on, nego snimanje dokumentarca o vodi koju on na tom putu pije, iako i nije jasno pije li on vodu ili krv, je li on čovjek, vampir, ili špijun i plaćeni ubojica, premda postoji mogućnost da je sve to skretanje pozornosti s velike ljubavne priče koja presvođuje stoljeća, ili s grandiozne tajne urote europske povijesti i Holokausta koji je počeo prije 500 godina? Zašto je sve to povezano s pticama i ledom vremena u njihovim očima? Kako vas razni filmovi i sablasti Sebalda, Herzoga, R. F. Langleyja, J. A. Bakera i Brautigana mogu opsjedati u tolikoj mjeri da često oko sebe i ne vidite ništa drugo nego njihove distorzije? Tko su uopće glavni likovi, markiz de Gilgame i Kinski, a još važnije, tko je Alga Marghen? Anđeo ljubavi, anđeo osvete, ili ubojica iz noir-filmova?

Želite li znati odgovore na sva ta pitanja? Vjerojatno ne. Onda ste na pravom putu, ovaj će vas roman voditi kroz labirinte neznanja, ispisujući himnu našoj sreći što ništa ne znamo i što se svijet odvija sam od sebe, neovisno o onome što mi mislimo da znamo o njemu.

Premda se na prvi pogled tako čini, identiteti likova i sami događaji u romanu nisu jednostavno rasuti, razlomljeni i neodređeni, kao primjerice u post/modernističkim djelima. Naime, identiteti i znanje ovdje nikome i ne trebaju, budući da svijet uopće nije strukturiran poput jezika, nego poput mirisa, ili ambijenta. Svijet nije u rasulu, to je već prevladana tema starih vremena, nego se sada na drukčiji način stvara ono što je važno. Ne zavode nas stjecanje znanja, otkrivanje tajni i skrivenih značenja, nego "mirisi" događaja. Svoj svijet više ne spoznajemo (pa i nije važno "što" se točno dogodilo), nego ga "njušimo" (slijedimo njegov "miris", "ambijent"). No nije riječ ni o kakvoj utopiji jer je taj novi čovjek, kako se čini, istovremeno fašist i ekstremni individualist, ubojica i konceptualni umjetnik, pravi čovjek našeg doba – Minus sapiens.


RAZGOVOR I ULOMAK NA TREĆEM PROGRAMU HRVATSKOG RADIJA






Nema komentara:

Objavi komentar