subota, 14. kolovoza 2010.

Billa Hicksa za papu



Bill Hicks je papa američke komedije, a mogao bi biti i dobar papa općenito (jedini je problem što je umro 1994., u 32. godini života, od raka gušterače, pa bi sad možda mogao biti papa-iz-sjene koji bi se mejlovima-poslanicama javljao iz Svijeta sjena), ne samo zato što je jedan od najvećih, i nakon Lennyja Brucea vjerojatno najzanimljiviji stand-up komičar, nego i zato što je “kršćanskiji” od glupih kršćana koje pljuje i prezire, zato što zaista promiče ljubav, sućut i ljudsku plemenitost. On je zapravo bio političko-psihodelični i ∫lozofsko-rockerski prorok koji je svoje jeremijade umatao u komičarske kapsule kako bi publika lakše progutala “gorku istinu”. Židovi iz doba biblijskih medija imali su svoje lude stand-up proroke koji su istovremeno kritizirali, pljuvali, proklinjali, prijetili i davali nadu. Kao što ističe Erik Davis, i Hicks je takav: stoji izvan iskvarenog društva i govori sa
stejdža pravičnosti i istine, zasnovane na razumu, brutalnoj iskrenosti i speci∫čnoj duhovnosti sućutnosti.
Most koji povezuje racionalnost i duhovnost za Hicka je svijet droga i ovisnosti, tako da je on u osnovi, kako i sam kaže, šaman ∞ ludi napušeni svećenik koji je toliko otkačen da je racionalniji od militanata stvarnosti i duhovniji od religijskih ma∫jaša, putnik između različitih svjetova koji zna da je svaka “stvarnost” samo sveta krava, samo zasljepljujuća vožnja u lunaparku. Poput Mor-
pheusa (iz Matrixa) na ntu potenciju, Hicks vam nudi ne samo crvenu i plavu pilulu, nego pilule najrazličiitjih boja i govori ∞ koju god da uzmete znajte da ste u iluziji koju svakog časa možete promijeniti i baš ćete zbog toga uvijek moći biti u istini, sućutni i ispunjeni naivnom ljubavlju.
Pametne analize društva koje su pritom i zabavne a dolaze od čovjeka koji iz iskustva “zna što je život” i s kojim biste rado na tulumu pljuvali po svim idiotima i licemjerima ovoga svijeta znajući da se zapravo družite s «nerazumno» nježnim čovjekom – što više poželjeti?

1 komentar: