Divovski koraci Stanislava Szukalskog, tvorca zermatizma, odjekivat će poput grmljavine kad njegov duh konačno zakorači u glasovitu Dvoranu slavnih ekscentrika kako bi zauzeo mjesto koje mu pripada na Tronu Kralja svih Čudaka-genija. Niti jedan drugi uvrnuti, ludi vizionar nije bio tako dobar crtač i kipar. Njegov stil naelektrizirana je mješavina uzvišeno klasičnog i groteskno stripovskog.
Ivan Stang: Stanislav Szukalski (1893. -1987.)
Poput mnogih genija, a tek nekolicine čudaka, kasni Szukalski je pokazivao obje krajnosti – no njegova genijalnost leži u umjetnosti, a njegovo čudaštvo u znanosti, a to dvoje jednostavno ne treba miješati. Ono što ga čini zapanjujuće originalnim umjetnikom je isto ono što ga, kao znanstvenika, čini možda najtragičnije zastranjelim vizionarskim megalomanskim luđakom ikada… krajnje ogorčen, neshvaćen, poražen, ignoriran, slomljen, mogući Spasitelj Svijeta. Djelo Szukalskog danas je predstavljeno u raskošno ilustriranoj knjizi Troughful of Pearls: Behold!!! The Protong.
Kao i svi najbolji čudaci, Szukalski se ne prepušta lažnoj skromnosti. Stalno nas iznova podsjeća na to da je istinski genij koji je odgonetnuo tajne univerzuma, i da su svi drugi u usporedbi s njime, intelektualni žohari. Kako je to skromno rekao: “Ja sam napravio najveća otkrića za koja je čovjek uopće sposoban”.
Ali on nije jadni mali rasist koji proizvodi usrane šapirografirane konspiracijske proglase. On je doista genij u svijetu ispunjenom kretenima. Jedinstven je po tomu što niti jedan drugi uvrnuti, ludi vizionar nije bio tako dobar crtač i kipar. Njegov stil naelektrizirana je mješavina uzvišeno klasičnog i groteskno stripovskog – suludo melodramatičan, poput nacističkih i kineskih komunističkih propagandnih postera koje je napravio Robert Williams.
Za razliku od umjetnosti, pisanje Szukalskog savršen je primjer klasičnog, tradicionalnog, neobuzdanog vrištećeg ČUDAČKOG STILA KOJI ČESTO KORISTI VELIKA SLOVA. Na neki način podsjeća na čuvenu bocu za sapun velikog Dr. Bronnera, ili pak na smrtonosno sarkastičnog i peripatetički gnjevnog Charlesa Forta – budući da je engleski bio drugi jezik Charlesa Forta.
Szukalski je rođen u Poljskoj, 1893. godine, kao sin kovača; bio je kiparsko čudo od djeteta koje je svoju prvu izložbu imalo s 14 godina. Njegova je obitelj emigrirala u Ameriku gdje je mladi genij među čikaškom inteligencijom postao zvijezda u usponu. Knjiga o njegovoj umjetnosti bila je objavljena 1923. godine. Kao slavna osoba svoga vremena, 1936. godine vratio se u Poljsku i bio dočekan kao “najveći nacionalni živući umjetnik”. Imao je čak i vlastiti muzej, ali su ga uništile nacističke bombe... povrh svega, poljska ga je vlast “izdala” konfiscirajući njegove preostale skulpture. Pobjegao je u Los Angeles gdje je postao definitivno zaboravljen, ogorčen - nitko i ništa.
Pa ipak, premda je radio sâm, bez ikakva akademskog obrazovanja u bilo kojem znanstvenom području, neprekidno je naporno radio na svojim proučavanjima – na koncu otkrivši pravu povijest svijeta, vlastitu verziju nuklearne fizike, to kako su nastali planeti, te uzroke svih ratova i postojanja loših ljudi.
Njegovo najvažnije otkriće (do kojega je došao proučavajući tako različite predmete kao što su grčke vaze i sumerski reljefi), bilo je to da su tijekom povijesti Jetiji ili Odvratni Snježni Ljudi – okaljali čistu i plemenitu ljudsku lozu, proizvodeći miješanu rasu kojoj danas pripadaju svi zlotvori, političari, primitivci i ljudi s kratkim nogama i/ili prćastim nosevima. Lik Pana, prikazivan na grčkim vazama, na primjer, zapravo predstavlja vrstu velikih čovjekolikih majmuna koji su silovali ljudske žene.
“Odgovornost za to što ljudi imaju sifilis treba pripisati Panovima silovateljima, a svi ti grčki filozofi bradavičastih noseva, i trbušasti, gegajući pigmoidi, zapravo su bili potomci takvih bastarda… Silno je važno znati da je naša Ljudska Sudbina opterećena najvećim katastrofama (kao što su dva svjetska rata) zato što su naše LJUDSKE ženske pretke silovali Čovjekoliki majmuni, Jetiji, a naši se muški preci parili sa ženskim antropoidima”.
Te izdajničke Jetijevce možemo prepoznati po njihovim dugim rukama, izduženoj gornjoj usni, spljoštenim nosevima i kratkim nogama. (Ironično, sve to možemo naći u fizionomiji samog Szukalskog!). Svi neprivlačni ljudi, nesigurni ljudi i nasilnici zapravo su Jetijevci koji, budući da ih ljudsko biće ne može voljeti (jer su nekako gadni), to pretjerano kompenziraju time što postaju suludi zli geniji, okrutni kriminalci, osorni službenici ili prepredeni huškači krvavih revolucija.
Očito, Szukalskom se nisu sviđali jetijevski mješanci kojima je bio okružen, ali je mislio da za njih postoji mjesto; njihovu “animalnu snagu” trebalo bi pustiti u svijet umjetnosti, gdje bi mogli briljirati. Ali, opominjao je, ukoliko bi ušli u politiku, trebalo bi ih iskorijeniti… prije nego što sazovu sve izrode kako bi se ujedinili!
Prezrene i zanemarene od svih drugih, teorije Szukalskog odobravala je samo jedna organizirana skupina - Crkva SubGenija. A čak i ortodoksni SubGeniji, misle da je Szukalski sve potpuno izokrenuo. Premda je bio dovoljno inteligentan da razotkrije veliku potisnutu tajnu – da je razmnožavanje između ljudi i Odvratnih Snježnih Ljudi proizvelo sve svjetske probleme – i dalje se dao zavarati da je rasa JETIJA ta koja je bila pohlepna i destruktivna!
(Zašto čak i najveći među nama postaju žrtvom samomržnje? Jer sam je Szukalski savršeni primjer Jetijevca, tog suludog, maničnog, požudnog mješanca između Jetija i čovjeka. Pa ipak je bio slijep za bolno očit zaključak do kojega su vodila njegova otkrića!!)
Prije nego što je umro (1987.) uspio sam sresti tog velikog čovjeka i, kao predstavnik Crkve Subgenija, postavio sam mu upravo to pitanje: Nije li moguće da je on sam savršeni primjerak Jetijevca, i da su Jetijevci, naposljetku, žrtve zlih ljudi, a ne obrnuto?
Kao pravi Jetijevac, isprašio me kao da sam neki totalni luđak!
S engleskoga prevela Sanja Kovačević
Na Google Books možete čitati knjigu o Szukalskom: Struggle: The Art of Szukalski
Nema komentara:
Objavi komentar