Tajne službe velikih svjetskih nakladničkih kuća smislile su revolucionarni recept za poticanje bezvoljnih čitatelja školske lektire i dosadnih klasika. Ako vas ta djela tjeraju na povraćanje, bi li ih učinilo probavljivima, čak ushićujuće zamamnima, ako biste im dodali začin u obliku vampira, zombija, alijena, mumija, rijeka krvi i tona raspadajućeg mesa? Bi li suhoparna priča o Romeu i Juliji postala zanimljiva ako bi Julija postala oživljena egipatska mumija a Romeo predatorski princ iz paralelnog svemira? Bi li se čak i Isusova priča odjednom učinila "suvremenom", "oživljenom", ako bi Pilat postao Alien ili Predator, a židovske mase eskadroni odmetnutih kiborga ili nazi-zombija? Ovu lančanu reakciju u izdavaštvu koja je urodila širenjem epidemije novoga, mutantskog književnog žanra začela je knjiga Ponos i predrasude i zombiji, iz 2009. Uglavnom recept je jednostavan: u osnovni tekst ubaciš dijelove kojih nema u izvorniku a koji svojom sočnošću omogućuju da nastaviš čitati dalje: gorku pilulu izvornika umotaš u karamelni premaz krvi i klanja. Jane Austin učinila se iznimno pogodnom za filanje raznim pop-kulturnim, blockbuster aditivima. Uslijedile su knjige Razum i osjećaji i morska čudovišta, Emma i vukodlaci, Mansfield Park i mumije. Potom se zamisao počela širiti i na druge klasične pisce pa smo dobili obrade sestara Brontë, Marka Twaina, Louise May Alcott, Franka Bauma, Lewisa Carrolla i naravno, Shakespearea (Jane Slayre, Wuthering Bites, The Undead World of Oz, Little Vampire Women, Little Women and Werewolves, Romeo & Juliet & Vampires, Adventures of Huckleberry Finn and Zombie Jim, Alice in Zombieland) a potom se trik primijenio na razne slavne osobe pa su se pojavili naslovi Abraham Lincoln: lovac na vampire, Kraljica Viktorija: lovac na demone i Nemrtvi Shakespeare.
Najsvježiji rezultat ove demonske kirurgije primjena je recepta na Tolstojevu Anu Karenjinu, opičeni hibridni tekst Android Karenina, iz majstorske frankenštajnovske radionice Bena H. Wintersa. Osnovna (dosadna) radnja nadopunjena je futurističkom (napetom) podradnjom krcatom terorističkim napadima odmetnutih znanstvenka, invazijom izvanzemaljaca, polurobotima i kiborškim spletkama. No sve se prepleće na tako armirajući način da Tolstojevi horizontalni i futuristički vertikalni konci stvaraju neprobojno pletivo, otporno na ugrize svih kulturnih dušobrižnika i demonske napade književnih tradicionalista.
Ministarstvu kulture i domaćim nakladnicima mogu samo ponuditi očite prijedloge: U registraturi i zombijevskom leglu; Povratak Filipa Latinowicza u dolinu mumija; Pod starim vampirskim krovovima; Dubravka, androidi i morska čudovišta; Matijaš Grabancijaš, demonski divljak; Čudnovate zgode šegrta Hlapića, ubojice svemirskih kanibala; Mirisi, zlato, tamjan, mumije, predatori i motorne pile; Bez trećeg vampira; Krvava proljeća Ivana Galeba i njegove posne zime; Dundo Maroje protiv Aliena; Pustolov pred vratima kiborškog pakla; Zlatarovo zlato, vampirsko srebro i otimači demonske sluzi; Petnaesta smrt Smail-age Čengića; Dobri duh zombijevskog Zagreba; U glibu djevičanske krvi; Ekvinocij živih mrtvaca; Cvijet s vukodlačkog raskršća.
Ok, ovi DJ-miksevi književnosti i pop-kulture zapravo ne služe spašavanju klasičnih književnih djela i nisu placebo od kojeg ćete postati malograđanski obrazovani, nego im je nakana olakšati izvanzemaljsku invaziju anoreksičnih predatora. Urnebesne jukstapozicije i duhoviti sinkroniciteti hipnotički sintetiziraju visoku i nisku kulturu u elitni napalm za spaljivanje preostale neuronske šume u našim glavama. Riječ je o ultimativnom ekoneurološkom oružju. Burn baby burn!
Nema komentara:
Objavi komentar