Gregory Clark, A Farewell to Alms: A Brief Economic History of the World
Nemam pojma o ekonomiji, ali volim kad mi se učini da nešto razumijem baš zato što sam diletant. Gregory Clark istražuje arhive (od 1200. do 1800. godine) i dolazi do objašnjenja zašto su neki narodi bogati a drugi nisu i zašto se recimo industrijska revolucija dogodila u Engleskoj a ne u Kini ili Japanu. Sviđa mi se ono što sam zasad, možda pogrešno, shvatio, jer poput Jareda Diamonda, Clark povijesnim procesima pristupa iz drukčijeg kuta i otkriva da su važne stvari one koje dosadašnjim istraživačima uglavnom nisu padale na pamet. Dosad su oni uglavnom važnost davali institucijama, no, razmislite i sami, kad bilo tko spomene «kapitalizam» uglavnom se i pretpostavlja kako je tu riječ o nekoj uroti moćnika, institucionalnoj organizaciji «sustava» eksploatacije, kontrole, nadziranja, ili o nekom autonomnom, neosobnom mehanizmu i sl. Čak i o ideologiji kapitalizma. No, sve bi to moglo biti prilično plitko i preusko objašnjenje. Jer čini se da takve stvari ovise o nekim fascinantnim slučajnostima – u Engleskoj su dulje živjeli bogatiji ljudi (u Japanu i Kini začudo, nisu) pa je socijalna mobilnost išla odozgo prema dolje, što znači da je obrazovana viša klasa morala obavljati i poslove nižih slojeva te je tako (nenamjerno) širila svoju "kulturu" i postupno je pretvarala u razmjerno masovnu, a to je pak, nakon nekoliko stoljeća, omogućilo širenje "vrijednosti" srednje klase koje su omogućile bujanje kapitalizma: škrtost/štedljivost, pismenost, vrednovanje nenasilnosti, spremnost na dugotrajan rad. Podsjeća to malo na Weberovu ideju o povezanosti etike protestantizma i kapitalizma. Uglavnom, ne možeš kapitalizam izvesti bilo kamo, jednostavno ga presaditi. Ako nema već izgrađenih navika ponašanja i usvojenih vrijednosti – bit će odbačen kao strano tkivo. Možda zbog toga «divlje» verzije kapitalizma u tranzicijskim državama i neće biti kratkotrajne, jer u svim tim zemljama nisu razvijene «kulturne» pretpostavke kapitalizma. Kao što vidimo svaki dan, mi kapitalizam primjenjujemo u sustavu plemensko-klanovskih, «seljačkih» obrazaca ponašanja. Ali užasno mi se sviđa ono što zaključujem iz toga – nije bilo nikakve namjere da se stvori kapitalizam. Kapitalisti nisu znali da stvaraju kapitalizam. On se jednostavno javio u određenim okolnostima, i samo se retroaktivno čini da je tu cijelo vrijeme na djelu neka «logika». Možda je problem s komunizmom bio u tome što su njegovi vizionari nastupali kao da znaju što čine i što treba nastati. Isto tako, možda se i danas, a da to i ne znamo, stvaraju nove vrijednosti i oblici ponašanja koji će omogućiti neplanirano javljanje nečega novog, onkraj kapitalizma. Ili drugačije – ne može se dogoditi komunizam, ili bilo što «drugačije», ako već nisu udomaćene njegove kulturno-vrijednosne pretpostavke koje će omogućiti da zaživi, a ne da bude oktroiran, nametnut odozgo, primjerice od partije. Knjiga se može besplatno skinuti na www.gigapedia.net.
Nema komentara:
Objavi komentar