Dubravko Detoni, Atlas života, Fraktura, 2009.
Hm, pa ovo je možda remekdjelo. Ma ne, ovo je sigurno remekdjelo. Dnevnički zapisi (1990 – 1995) koji "proizlaze iz dijagonale" sna, "šire se trapezom" glazbe, "ulaze u romb" poezije, "padaju u pravokutnik" čuda. Zastrašujuće gusto napučeni izvrsnim idejama, slikama, (realiziranim) metaforama, bez ikakva poštovanja prema svakodnevnim banalnostima. Evo kako to izgleda: "Paul Pignon ima jezero na licu; u njemu pliva njegova sva u bijelo umotana, iz samih nogu napravljena žena. Ole Lützow-Holm s ovcom u džepu kaplje s papira i šepuri se glasom nađenim ispod kamena. Marek Kopelent, obučen u knjigu, stoji na ulazu u drugi, šrapnelom pogođeni takt; u njegovoj glazbi dizalo ne radi. Andrzej Kurowski se kotrlja ulicom zatočen u razum kao u tenku."
A mnogi su zapisi još i duhoviti: "Čupajući brkove virio je ispod sedla. Nije znao konjski ništa", "Guzičava televizija razmekšava noć". Gdje god da zasječete ovih 520 stranica dočekat će vas mnoštvo snovitih blistavih životinja od riječi koje će vam pljunuti izravno u mozak, da bi ga potom na tom mjestu zaglancale. A to je tek prva od najavljene tri knjige. Napokon ćemo imati kandidata za Nobela koji ima neke šanse.
A sad je tu i drugi dio.
Nema komentara:
Objavi komentar