ponedjeljak, 20. veljače 2012.

Iain McGilchrist - Svaka moždana polutka je posebna osoba





U knjizi The Master and His Emissary neuro-znanstvenik Iain McGilchrist daje umjetno disanje prilično zaboravljenoj i omalovaženoj raspravi o razlikama između lijeve i desne moždane hemisfere. No on to čini for real, usta na usta, ispod reflektora, u kupaćim gaćicama i preplanulih mišica. Fascinantan neuro bay watch. Abecedu znamo otprije: desna hemisfera sklonija je holističkoj međupovezanosti a lijeva autističkom perfekcionizmu. Svaka od hemisfera nameće svijetu, vlastitom specifičnom "obradom podataka", svoje vrijednosti i bori se s vrijednostima druge hemisfere. Moderna zapadna civilizacija, primjerice, poticala je u nama neravnotežu velikim favoriziranjem "vrijednosti" lijeve hemisfere. No samo zato što je mehanicistički pristup svijetu, kao posljedica preferiranja lijeve hemisfere, pretjerano "neljudski", ne znači da je pristup desne hemisfere "istinitiji" ili izvorno "ljudski" - nijedan ne donosi "konačnu" istinu, nego samo različite poglede na istu stvar. McGilchrist mudro preporučuje balans.
Stare teorije o različitim svojstvima moždanih hemisfera umišljale su da su određene funkcije (jezik, mašta, razum, emocije) locirane samo na jednoj od hemisfera, no nova istraživanja pokazuju da se svaka funkcija obnaša na objema hemisferama. Pa zašto onda uopće imamo dvije hemisfere? Zato, tvrdi McGilchrist, što o svakoj od hemisfera treba razmišljati kao o nekoj vrsti osobe, sa specifičnim načinom mišljenja/konstruiranja svijeta, vrijednostima i preferencijama pa je do rascijepljenosti došlo kako bi se izbjeglo da ta dva načina mišljenja smetaju jedan drugome, jer bi se zajedno mogli potirati – a dobro nam dođu oba, jedan za "po doma", drugi za "u kazalište". (Postavlja se onda glupo pitanje – a zašto nemamo tri, ili sedam, hemisfera? Zar ne bi bilo bolje da imamo 11 osoba u sebi, 11 različitih vrijednosnih sustava?)
Ako ste oduvijek nekako osjećali da "znanstveni opis" svijeta nije sve, da tu mora biti još nešto, i ako ste pritom mislili da vam to šapće neko vaše duboko, izvanvremensko, duhovno "biće", sad se možete slobodno razočarati – to vam je samo šaptala desna hemisfera vašeg mozga, istog onog mozga čija je lijeva hemisfera posložila tu sliku svijeta koja vam cijelo vrijeme nije bila uvjerljiva. Ispada da dubinska razlika između zapadnjačkog i istočnjačkog mišljenja, između razuma i mistike, između analize i intuicije ne postoji – sve su to samo različiti trikovi istog mozga. Zaista je riječ o različitim vrijednostima, čak "osobama" u nama, ali i jedne i druge stvara isti mozak. Mozak može stvoriti čak i svijet koji ga naizgled nadilazi, also – na zapadu ničeg novog: nema ničeg izvan mozga. Pa ti vidi. (Ili je sve to samo očajnički način redukcionističkih znanstvenika da dopuste "mistiku" bez priznavanja njezina "postojanja". Tipa – "bog" nije iluzija; on je realna vrijednost koju izmišlja – mozak.)



Predavanje o podijeljenom mozgu:

Nema komentara:

Objavi komentar