Riječi i riječi: Rječnik III. programa, priredila Irena Matijašević; AGM & HR3, Zagreb, 2008.
Čovjek je izgradio kuću od riječi. Umjesto prozora imala je riječ prozor, umjesto vrata i krova imala je riječi vrata i krov. Kad god bi k njemu došli drugi ljudi ne bi primijetili razliku, samo bi rekli Super ili Baš lijepo. Kad je čovjek umro na njegovu je krevetu umjesto njegova mrtva tijela ležala riječ truplo. Njegovi prijatelji sahranili su riječ truplo u mjesto u zemlji na kojem je pisalo grob. Njegovi prijatelji? Tko su bili njegovi prijatelji? Bila je to samo riječ prijatelji, ali nitko nikad nije primijetio razliku. Kako bi i mogao, jer svi drugi bili su samo riječ svi.
Poanta ove horror-bajke je sljedeća: riječi su šesto čulo, kojim opažamo nepostojanje onoga što opažamo, jer kad kažeš ljubav to znači da mašta prethodi pojavi, da slika prethodi događaju. Da nikada nećeš stići u Cordobu. Izgovarati riječi znači širiti dezinformacije, laži, uzbuđenja, sreću, podvale, gaćice, smrt, bicikle, kazne, oblake, molekule, pse. Izgovarati riječi znači priznati da se ne razumijemo i da nemamo pojma što znače riječi kojima se služimo. Nitko ne zna što znači riječ ulica, a jedina veća tajna je riječ snijeg. Možda čak i postoji netko tko zna što znači ulica ali nema niti će ikada biti ikoga tko će znati što znači riječ ulica. Velika je prijevara babilonsko učenje prema kojemu su riječi znakovi, koji nešto znače u nekom sustavu razlika. Ne koristimo se riječima zato što nam pomažu živjeti, one upravo otežavaju življenje (ali i olakšavaju umiranje). Koristimo se njima samo zato što smo o njima ovisni, jer nam omogućuju da upravo ne mislimo o onome što (možda) znače, jer nam stvaraju lijepe slike u glavi, jer nešto osjetimo kad ih izgovorimo, jer nam daju nadu da ćemo jednom shvatiti tko je bio onaj tko ih je smišljao dok smo ih mi izgovarali. Riječi su upravo otkriveni ulaz u veliku tajnu i, istovremeno, zaboravljeni izlaz iz nje.
Treći program Hrvatskog radija već nekoliko godina ima emisiju Riječi i riječi koju uređuje Irena Matijašević. U njoj različiti hrvatski robovi riječi – književnici, teoretičari, likovnjaci - govore o nekoj riječi po svome izboru, ne da bi je objasnili ili ispravili njezinu dijagnozu u nekom rječniku, nego da bi je dodatno mistificirali, precrtali, zgužvali pa opet razmotali, oblijepili slinom, razbili joj koljeno, gurnuli joj žličicu meda u podsvijest, pomazali je osobnom žuči, uhvatili za guzicu, poslali na izlet na Sljeme, upisali je na engleski.
Zahvaljujući suradnji AGM-a i Trećeg programa HR sada imamo i ukoričeni izbor eseja/pričica puštenih u taj logopark u eteru. Budući da riječi tih tekstova više ne lete kroz ptice i zidove, nego su sada njima asfaltirane 463 stranice bijelog papira, treba reći da ovo nije rječnik, ovo nije enciklopedija, ovo nije priručnik. Trebaju nam točniji nesporazumi! Ovo je jezična sanjarica. Možete dvosmisleno saznati što sve ne znači kad vi sami sanjate riječi ekranizacija, neodlučnost, pušenje ili voda. Možete se čuditi ljudima koji tako dosjetljivo promašuju pogrešno značenje koje vi pridajete tim istim riječima. Možete uživati u njihovim snovima i dezinformacijama o vašim električnim ovcama. Možete izrezati bilo koje riječi knjige i ubacivati ih poput žetona u jezični fliper koji vam raste na mozgu. Ako poludite na zanimljiv način, javite se Ireni.
veri najs
OdgovoriIzbriši