Zbog kompleksnih okolnosti, koje uključuju traumatično djetinjstvo i postojanje drugih glupih ljudi, mnogi ljudi razviju patološke seksualne sklonosti i postanu konvencionalne heteroseksualne osobe. Medicinari, psihijatri, psiholozi, društveni analitičari i tv-voditelji još ne razumiju potpuno kako dolazi do tog poremećaja ali naslućuju da on ima neke veze s neurozom, narcizmom djece te sa seksualnom nemaštovitošću roditelja koji svoje seksualne strahove projiciraju na djecu i tjeraju ih da se koncentriraju samo na svoje seksualne organe i tako propuste čitav svemir seksualnih objekata koji je nadohvat djeci čak i u običnom domaćinstvu a čine ga primjerice, baloni, igračke, kukci, špageti, cipele, kauči, purice, automobili, mehaničke naprave, likovi iz crtića i i bajki itd. Patologija se poslije još više fiksira kad društveni odnosi koji drakonski normiraju seksualne žudnje i rituale utječu na djecu u pubertetu i nameću im – posredstvom lektire, filmova, društvenih običaja i pop pjesama – takve udvaračko-erotske parametre koji konačno cementiraju patološke obrasce seksualne konvencionalnosti u mladim ljudima. Je li top-lista hitova ispunjena pjesmama koje govore o ljubavi prema zgaženim kukcima ili pečenim puricama? Čitaju li djeca u školi drame u kojima Romeo masturbira dok mašta kako ga na balkonu čeka golemi balon od lateksa?Ljudi, potpuno izmanipulirani i pretvoreni u seksualne zombije, ponekad se žele osloboditi terora što ga provode roditelji i šire društvo te pokušavaju pobjeći iz luđačke košulje konvencionalnog seksa tako što se ševe s pripadnicima istoga spola, prakticiraju analni i oralni seks ili često mijenjaju partnere, ali iako im te, prema njihovu mišljenju, subverzivne seksualne prakse mogu stvoriti iluziju da su izmakli opresivnoj seksualnoj patologiji društva, mogu oni proživjeti cijeli svoj život a da ne shvate da je njihova "subverzija" samo benigna varijacija iste patologije. Naime, i u tim je "pomaknutim", "čudačkim" (queer) praksama glavni naglasak na seksualnim organima i uobičajenom ljudskom tijelu. I dok misle da se oslobađaju, ti se zombiji kreću unutar seksualnog teritorija koji su im zacrtali bolesno društvo i njihovo traumatično djetinjstvo. Nakošena patologija i dalje je patologija.
No kolonizacija naše seksualne mašte nikada ne uspijeva potpuno. Postoje i junaci koji uspijevaju ostati neukaljani, zdravih čula, i prepoznavati seksualni potencijal gotovo svega. Oni ne dopuštaju da se njihova seksualnost parohijalno ograniči na seksualne organe i konvencionalne tjelesne erogene zone dok je cijelo vrijeme sve oko njih erogena zona a njihova sposobnost seksualne kombinatorike bezgranična. Oni su kozmopoliti seksualnih zona, oni ne žele živjeti u erogenim četvrtima i slumovima, oni su astronauti seksa i nomadi žudnje. Mrtvo i živo, mesnato i plastično, mehaničko i organsko - sve je za njih uzbudljivo i seksi. Oni jebu sve što stoji i što se miče, sve što je zbiljsko i izmaštano, sve lijepo i ogavno te sve između. Njih uzbuđuje sve, njihova je ekstaza zajamčena, jer ako možeš (fizički ili mentalno) masturbirati na sve, tvoj je seksualni život poput plastike – gladak i neuništiv.
Nema komentara:
Objavi komentar