Ispičak Dodie Bellamy

Zamislite vampira kao anoreksičnog metafizičara s divovskim silikonskim usnama (pomalo je takav Herzogov Nosferatu), dodajte tome esencijalno ulje izlučeno iz tisuću klitorisa, prerežite to nožem napravljenim od nehrđajuće ženske žudnje i dobit ćete rečenice Dodie Bellamy. Njezin apstraktni seks uronjen u vruća tijela istiskuje krv kojom se ispisuju zakonici nestajanja u intenzitetu. Njezin se tekst trlja o "ruke, mozak, pičku ili kurac" čitatelja. Ona ne govori toliko o nečemu što se dogodilo nekome, nego je samo njezino klitorisno pisanje onaj događaj koji se zajedničkim snagama pisca i čitatelja zabada svojim udicama u njihovu zajedničku kožu i stvara užitak u njihovim percepcijskim poljima, u "zonama" između života i smrti. I zato je vampirska energija najprimjerenija za taj cilj, jer "pisanje je vampirski uzročnik koji siše bit iz života i upotrebljava ga za promjenu oblika".
Kao što je teško razlikovati između "žene koja se depilirala i svile" tako je teško provući nož između zgloba autoričinih poetskih klito-mikseva i čitateljeva mesa koje raste oko njih. Nemoguće je govoriti o seksu i žudnji riječima, zato treba pustiti riječi da se seksaju, da žude. Njezini su tekstovi performansi, kao što kaže Shaviro - važno je što čine, a ne što govore ili o čemu govore. Takvim se pisanjem ništa ne priziva, i ne bilježi, nego se "stvarnost" nadomješta nečime što je još lažnije i utoliko snažnije, uzbudljivije, gušće, stravičnije, ljepše i istinitije. Strava ovdje povezuje, sljepljuje, horor je to koji ne izaziva strah od gubljenja života nego meta-horor koji izaziva život u već izgubljenom i odbačenom: sjećanje zarobljava, zaborav iznenađuje, ukratko – pička počinje već od prsa. "Pisci koje ja smatram najuzbudljivijima ne tragaju za deskriptivnim ekvivalentima seksualnih činova, nego je njihovo pisanje, poput onoga Kathy Acker, samo po sebi seksualni čin, stvarajući romansu između pisca i čitatelja", kaže Bellamy. I nema tu rajcajućeg, funkcionalnog seksa, jer ono što nju zapravo zanima "nije seks, nego nemogućnost njegova prikazivanja; to kako fizički osjet uvijek razočara jezik".
Najnovija knjiga Dodie Bellamy je Academonia (2006), a zbirku Pink Steam objavila je 2004. Najpoznatije joj je djelo roman The Letters of Mina Harker (2004). Suautor je sa Samom D'Allesandrom epistolarne knjige o AIDS-u Real (1994). Njezina knjiga Cunt-Ups (2002), radikalna je feministička revizija cut-up-metode Williama Burroughsa i Bryona Gysina, i su-osvajač je Firecracker Alternative Book Award for Poetry za godinu 2002.