Zbog njezina oblika bumeranga, državu Kroasaniju oduvijek su bacali u svim mogućim smjerovima, a ona se poput autistične Lassie uvijek vraćala samoj sebi, no sve veća i veća. Počevši kao crtež na salveti jedva veći od poštanske marke, nakon tisuća godina postigla je enormne transkontinentalne razmjere Velike Kroasanije. Okružena Arktikom na sjeveru, Japanom na istoku, Kongom na jugu, Portugalom na zapadu, Vatikanom na nebu te s Engleskom i Francuskom zabijenima joj u trbuh, stoljećima je nepravedno bila žrtvom zlobnih tračeva i osvajanja koji su domino-urušavanjem izazvali najmračnije komedije zabune, zbog kojih mnogi nisu znali da taj državni čudnovati kljunaš uopće postoji. Frustrirana odbijanjem svijeta da je, usprkos njenoj veličini, prepozna i prizna, Kroasanija je jedinu utjehu mogla naći kopajući ispod sebe pa je tonula sve dublje i dublje, gdje su je čekale radioaktivne naslage fašizma i komunizma. Zato je svaki Kroasanac ozračen mutant – kroasanit – pola fašist, pola komunist, ali tako da jedna polovica ne zna za drugu pa svatko za sebe misli da je ili komunist ili fašist. Kroasanci su, kao najveće žrtve svojih nevjerojatno zlobnih i zavidnih susjeda, razvili vrhunsku sposobnost nefilmičnog ratovanja. Tako su tijekom Američkoga građanskog rata bili na strani Južnjaka pa su im na kraju zbog toga Jenkiji upali u kuće, silovali im zgodne muškarce i natjerali ih da svoje crnce obuku i postave ih za nove vladare. Srećom, ta je komedija trajala samo dok se Jenkiji nisu povukli i zaboravili provjeravati što se kuha u Gone 2 Croissant. Kroasanski crnci još i danas rade na poljima pamuka, ali to nikome nije zanimljivo i nitko o tome ne sklada blues jer su kroasanski crnci zbog nekog razloga, vjerojatno vezana uz teologiju, biologiju, kulturu, zemljopis i povijest, totalno nemuzikalni.
Moj otac rođen je u nekoj iranskoj pokrajini u kojoj ljudi govore starokroasanski ali veći dio života proveo je lutajući bauštelima svjetske civilizacije. Gledajući sav uzaludan napredak bogatog svijeta polako je gubio strpljenje. Na kraju se poput svakog pravog Kroasanca, sredinom 20. stoljeća vratio u užu domovinu, zvanu Infracrvena Kroasanija, jer su mu roditelji odlučili pokloniti svoje nalazište kafića u Splitu. Mediteransko more uspjelo je, popevši se na prste, nekako dosegnuti do Dalmacije pa je Split još u Tutankamonovo doba bio važna luka i brodogradilište u kojem su domaći matani, ubojice koji su postupno postali plemići, upravljali gradnjom loših brodova koje su preskupo prodavali okolnim još primitivnijim narodima i domaćim Velšanima a žene su im plele izvrsna krzna koja su prodavali tada još golim, nekršćanskim životinjama. Još i danas duboko pod gradom sačuvana su netaknuta basnoslovno bogata faraonska smetlišta jer tijekom povijesti nitko nije bio dovoljno pametan da povjeruje u tu legendu.
Te godine kad se moj otac vratio u mitsku Kroasaniju (tijekom njegova putovanja teritorij je promijenio ime u Velika Nezavisna Četvrt-država Kro minus K), na vlasti su bili klerofašisti i mnoge bi ljude pojela noć. Bili bi ubijani u kućama ili bi završavali u logorima u kojima bi ih na kraju zaklali ili zatukli maljevima jer su vladajući crnokošuljaši za njih mislili da su Filipinci, Židovi, Tutsiji, Vijetnamci i Eskimi – narodi na lokalnoj fašističkoj listi za odstrel. To je bila dobra godina za mojega oca, koji je slučajno volio crnu boju i spavao u crnom ženskom donjem rublju. Već se sljedeće godine sve preokrenulo. Feldmaršal Tito, koji je vojničke vještine potajice stjecao na West Pointu a tijekom svojih putovanja na bijelom konju upoznao mnoge slavne ljude iz Hollywooda, na sjednici Donjeg vinskog podruma Sabora rekao je povijesno Ne fašistima i dao ih pobiti oko 200.000, pokupio sve ranjenike po bolnicama diljem zemlje i preveo ih po vremenskim strojem napravljenom mostu preko Neretve, a onda opet natrag, pa opet preko Neretve i onda konačno opet nazad u obećanu zemlju te na tajnom zasjedanju svojih prijatelja i onih koje je pustio u dvoranu proglasio Socijalističku Futurističku Republiku Crvenu Kroasaniju u kojoj je bilo zabranjeno realistično razmišljati a Židovima su se, zbog feldmaršalova imaginarnog prijateljstva s Mojsijem, besplatno dijelile filmske kuće (koje su ionako bile oduzete Židovima). Zahvaljujući tome, kroasanski su Židovi za Kroasaniju snimili 25 genijalnih filmova koji su i danas temelj kroasanske izvozne kulture. Ti se filmovi nisu smjeli prikazivati u domovini jer su bili prepametni i nitko ih tu ne bi razumio. Klerokomunistička idilična strahovlada nije dugo trajala, djelomice i zato što se gerilci, zvani partizani, nisu htjeli odreći života u šumi pa su gradovi i sela zjapili potpuno neiskorišteni, prepušteni na upravu nasumičnim direktivama koje su s vremena na vrijeme stizale do naroda poslane im s partijskih zasjedanja olujama, vjetrovima i podzemnim kuckanjima. Uslijed toga, nakon jednoga olujnog nevremena koje je poharalo sva divlja žitna polja, klerofašisti su iskoristili meteorološku krizu i opet došli na vlast. Preko noći zaklali su 200.000 klerokomunista, gledajući da među njima bude što više polukroasanskih mutanata, Srba i Kineza, kako bi se osvetili za Titov pokolj klerofašista i Kroasanaca-po-sebi-i-za-sebe te proglasili šahovsku Ex-kraljevsku Državu Bijelo-Crvenu Kroasaniju sa šah-šahanšahom Endehazyjem kao poglavnikom. Tito se skrio u kiklopsku špilju na otoku Visu do kojeg klero-fašisti nisu mogli doprijeti jer su ga engleske tajne službe (koje su Tita simpatizirale jer je bio zgodan queer muškarac imperijalnog stila) okružile velikim valovima koje nijedna fašistička magija nije uspjela smiriti. Mnogi te godine pamte kao vrlo uspješne jer su fašisti osnovali 56 nacionalnih akademija i 24 društva kroasanskih književnika a i proizvodile su se i vrlo dobre žičane ograde za logore te vrhunski dizajnirane zakovice. Također se širila propaganda da se tih godina jedu najbolje štrudle. To razmetanje štrudlama dok je ostatak svijeta prelazio na slastice nikako se nije svidjelo Amerikancima. Zato su Ameri (tj. Jenkiji među njima, jer su se pošteni ku-klux-klanovci s juga tome otvoreno suprotstavili linčovanjem svojih 1000 crnaca) bez najave prebacili vremenskim strojem svoje prve atomske bombe u 21. XII. 2012. i na taj dan bombardirali dva kroasanska otočića, Šime i Nagi Šime, od kojih je drugi za košulju i hlače manji.
Kroasanci su odvajkada bili veoma ponosni na svoje otoke i taj je neprijateljski čin Vijeće Poglavica Koji Glade Glavić U Visokom Domu proglasilo velikom ekološkom i futurističkom uvredom te sramotom za međunarodne špijunske odnose. Ameri su se brzo morali ispričati i isplatiti svim povijesnim kroasanskim državama retroaktivnu naknadu za zlodjela učinjena u budućnosti, što je kredit od kojeg Kroasanci i danas životare. Ipak da nema socijalne pomoći kroasanskih tajnih službi i domoljubne mafije kroasanski bi građani vjerojatno umrli od gladi i dosade. Javna je tajna naime da kroasanska tajna policija ljudima ilegalno u poštanske sandučiće ubacuje po 10 eura na mjesec kako bi održavala standard građana. Smatra se da je taj novac zarađen švercom droge i oružja, reketarenjem i ilegalnim burzovnim špekulacijama a da veliki dio potječe i od pomoći dijaspore, tj. od zaliha golemog ustaškog (klero-fašističkog) blaga nedavno otkopanog u Argentini ispod astečkih piramida, specijalno za svrhu kamufliranja premještenih iz Meksika.
Čini se da je zračenje atomske bombe bačene u budućnosti kod kroasanskih građana izazvalo retro-gensku mutaciju, i sada oni pate od iluzije da imaju demokratska shvaćanja, da više nisu ni klerokomunisti ni klerofašisti, nego klerodemokrati, da je svatko od njih prosvijetljen izravno od boga. Zato u Kroasaniji svaki muškarac nakon krizme i prve masturbacije postaje papa, a imena su im, primjerice, Ivan Pavao Minus Prvi, Grgur Benedikt Sedmi Od Devet, Feliks Ivan Prvi Nakon Četrnaestog, Ivan Prvi Pavao Drugi, Benedikt Odmah Nakon Dinama, Ivan Pavao Bolji Od Hajduka. Sve su žene časne sestre i zovu se skromnije – Karmela Horvat, Klarisa Horvat, Ana Horvat, Terezija Horvat, Marija Horvat, ali ne žive u samostanima, nego uglavnom u crnim kronikama. Kroasanci i Kroasanke hodaju ulicama i vide druge demokratski izabrane stanovnike Kroasanije i osjećaju se kao da stalno gledaju reality show. Nešto im zuji u ušima, ali to je običan učinak teledirigiranog harmoniziranja njihovih mnogobrojnih paralelnih ličnosti. Svećenici Katatoničke crkve, koji skromno služe kroasanskim papama i časnim sestrama i žive isključivo u krošnji i na dalekovodnim stupovima, svjesni su koliko je kroasanski identitet krhak i da se mutacija svaki čas može pretvoriti u neku drugu mutaciju pa zato iz zvučnika na svojim crkvama, s kojima su oni povezani mobitelima, uvjeravaju kroasanske građane da su Kroasanci išli s Bogom u osnovnu školu i da je ovisnost o razmnožavanju i obiteljskoj patnji jedini način da se zacijele rane izazvane svim prethodnim mutacijama. U tu je svrhu potrebno izgraditi još 120 kilometara suvremenih kroasanskih obitelji. Svećenici tjeraju malu djecu da u školama gledaju filmove Blade Runner i Alien kako bi učila iz iskustva drugih mutanata i kako bi se u srednjoj školi preobrazila u viruse koji mogu preživjeti sve situacije koje nisu Croissant-friendly. Pojavu korteksa u ljudskom mozgu, o kojoj govori teorija evolucije, proglasili su napadom na temeljne vrijednosti kroasanskog društva – obiteljsko nasilje i mafijašku odanost. Nedavno su, primjerice, trojica kroasanskih političara na press-konferenciji izjavila da ne mogu izraziti koliko im je žao što su u obračunu bandi kojima oni upravljaju poginula i dva slučajna prolaznika. "Kroasanija mora biti sigurna zemlja", izjavili su. "Nedopustivo je da u obračunima, koji su sastavni dio prljavih ilegalnih poslova koje obavljamo, stradaju i nevini prolaznici koji iz naših obračuna ne izvlače nikakvu financijsku dobit. Svakom građaninu treba omogućiti da, ako već riskira vlastiti život, od toga imaju koristi on i njegova obitelj. Interes obitelji, osnovne jedinice društva, mora biti svetinja." Političari su nakon kratkog unakrsnog ispitivanja nazočnih novinara obećali da će učiniti sve da ubuduće podzemni poslovi koje vode ostanu tamo gdje i trebaju biti – u podzemlju. "Ako želimo biti civilizirana zemlja i privući turiste, kroasanske ulice moraju biti sigurne za sve nevine jadnike, luzere i idiote koji njima hodaju", izjavili su političari.
Vladajuća politička klika objavila je pak nedavno da je dogovorila prodaju otprije na crnom tržištu kupljena oružja jednoj arapskoj zemlji koja je zasad željela ostati anonimnom kako bi povećala znatiželju i što više zaradila od tabloida na otkriću te informacije. Svakom članu vrha vladajuće stranke u džepu će završiti 6 milijuna eura. Glasnogovornik stranke naglasio je da je to mnogo veće mito nego što su ga sebi uspjeli priuštiti predstavnici prethodne vlade, te da je očito riječ o veliku napretku za državu i dokazu velikih sposobnosti vladajuće garniture mafijaša. Tajne službe podrobno su istražile tržište korupcije i savjetovale vladi da ne ide ispod tih zahtjeva. Pomalo riskantan potez se isplatio. Naši su političari zaradili više od 200 milijuna eura a da nisu učinili gotovo ništa. Vladin glasnogovornik izjavio je da očekuje da javnost pozdravi taj izvrstan primjer efikasna ponašanja na tržištu.
No taj bi financijski transfer mogao zasjeniti događaj o kojem bruji cijeli susjedni Japan. Japanska mafija proglasila je na novinskoj konferenciji tjeralicu za Murakamijem Murakamijem, zvanim Pink Moon, dugogodišnjim svojim članom koji je jučer nestao iz Tokija nakon što je na tajni račun u Kroasaniji prebacio 8 bilijuna jena, što je vrijednost stogodišnjeg nacionalnog bruto-proizvoda Kroasanije. Ako je to točno, nitko ne može zamisliti što će se dogoditi s kroasanskom ekonomijom. Neki stručnjaci misle da bi, zbog tako golemih deviznih rezervi standard u Kroasaniji mogao preko noći toliko skočiti da bi ona mogla postati zemlja u kojoj više nitko ne bi trebao raditi, nego samo trošiti, dok neki, upravo suprotno, tvrde da Kroasanci jednostavno ne znaju potrošiti sve što imaju i da će ta mogućnost ostati jednostavno neiskorištena. Predstavnik međunarodnih mafijaških jedinica specijaliziranih za osvetu izjavio je, koliko zna, da će se učiniti sve potrebno kako bi se spriječio poremećaj deviznog tržišta u Kroasaniji, a on sam osobno jamči prstima svoje ruke da će Murakami u roku 24 sata biti pronađen i eliminiran rezanjem motornom pilom ili bacanjem u bazen s krokodilima.
Kroasanija se brine o sigurnosti svakog svog stanovnika, primjerice jednog slavnog generala. Kao osuđenom ratnom zločincu, sud mu je zabranio izravan dodir sa svojim preživjelim žrtvama. Budući da mu, prema presudi Vrhunskog suda, stotine tih ljudi nisu smjele prići bliže od 5 kilometara, jer je osuđenik prilično razdražljiv i slabih živaca, civilne snage nisu imale drugog rješenja nego ih sve deportirati u specijalni logor dovoljno udaljen kako nikad ne bi mogli doći preblizu njegovim mogućim pravcima kretanja. Ako bi se neki od tih ljudi usudio pobjeći i tako prekršiti sudsku odluku ili još gore, navesti ratnog zločinca da dođe u iskušenje da ponovi svoje zločine, vlasti nisu imale drugog rješenja nego strogo poštovati zakon i ubiti bjegunca snajperskom paljbom.
I kroasanska kultura doživljava preporod. Istaknuta književnica izjavila je jučer u hotelu u kojem je bušilicom davala autograme svojim obožavateljima i obožavateljicama da joj uopće ne smetaju pičkaste kritike njezinih muških napadača, da joj nešto više smetaju ženske kritike muškog uma njezinih kritičarki, da joj donekle smetaju lezbijske kritike sjebanih muškaraca do 35 godina, da je ponekad ipak zbune šovinističke kritike homoseksualnog dijela mozga njezinih heteroseksualnih kritičara, da se uopće ne obazire na hermafroditske ispade patrijarhalnih žena koje joj pljuju u lice, da se i ne osvrće na homofobijske objede biseksualnih prebjega (najgorih transsesksualnih tačerovskih trockista koje zna). Druga književnica, koja se slučajno zatekla na istome mjestu, izjavila je da prezire navodno uzvišene a zapravo niske napade seksualno neosviještenih lezbača koje svojim muževima još puše smrdljivi kurac, da možda još više prezire nazoviakademske nazovikritike lažnih trospolaca koji svoj cinični muški suprematizam otapaju u bljutavu konkretizmu svojih femme fatale podsvijesti, da joj je pun kurac (koji fala bogu nema) svih tih nakaznih, retardiranih polu- i četvrt-spolnih mizoginih lažnih ginekokrata koji ne znaju gdje je pička a gdje šupak, ali da je zaista apsolutno ravnodušna spram prigovora svih tih uvezenih izvanzemaljaca s 16 različitih spolnih organa i 126 pomičnih seksualnih identiteta, jer su to najobičniji (staljinistički) pizduni koji, kao što je poznato, svoje frustracije iskaljuju na jadnim izvanzemaljcima s mnogo manjim brojem spolnih izbora. Kad je to čuo, iz publike je skočio dotad pritajeni književnik koji je novinaru zgrabio mikrofon iz ruke i glasno rekao da mu mogu popušiti sve te neidentificirane puzeće pičke koje ga blate, ali da ga još manje vesele dobronamjerne kritike muških šovinističkih svinja koji se ne ustručavaju reći šovinističkim pretpubertetlijama u tijelima ružnih studentica književnosti da je cijela ta hajka protiv njega, očito, urota trećerazrednih pizda koje se kukavički skrivaju zamaskirane u nesretne transsesksualce čija promjena spola nije najbolje uspjela. «Jednostavno, sve je to zakurac», rekao je.
A Branko Šapat, pobjednik prvog kroasanskog reality show natjecanja za najseksepilnijeg kroasanskog filozofa, izjavio je nakon nedavnog desetosatnog nastupa pred uspaljenim šiparicama Slunja da je hajdegerijanski pristup njegova suparnika Vilima Kmeta “zakurac”. Dok su Šapatove obožavateljice bacale na njega svoje ovlažene gaćice, on je smireno odgovarajući sto i jednom novinaru koji prati njegovu philosophy live turneju po neprosvijećenim kroasanskim zabitima, izjavio da su Deleuze i Guattari precijenjeni i da se nada da će to sljedeća Aristotelova knjiga definitivno potvrditi, te da u Kroasaniji tek treba izgraditi spomenike grupama Azra i The Smiths, najvećim filozofskim ikonama svih vremena. "Jutros sam pojeo izvrstan hot-dog i poslije se posrao. Mislim da sam nekoliko puta prdnuo. Ne znam zašto sam to učinio, vjerojatno mi je jednostavno došlo", odgovorio je Šapat na novinarski upit kako je proveo dan. Šapatove obožavateljice razmišljaju o masovnom upisu na Filozofski fakultet ali su čule da tamo nema kamera koje snimaju njihove urlike dok slušaju kjerkegorovski down tempo i lakanovsku dolby surround prazninu, pa razmišljaju o organiziranju open air festivala na kojem bi se filozofske ideje špricale u tampone, koji bi se onda gostima gurali u guzicu kako bi se zatim svi mogli prepustiti općem filozofskom sranju.
Nakon pobjede nad tisućljetnim neprijateljima iz zraka, vode, zemlje, budućnosti i svemira te onog najgoreg, unutrašnjeg neprijatelja, sada su Kroasanci statisti u napokon izborenom domaćem filmu strave i čekaju primanje u nešto zaista Veliko. No da bi bili i primljeni, moraju riješiti, bez korištenja šalabahtera, zaista smiješne zadatke koje su pred njih nepravedno postavili Oni. The Fucking New York Times, glasilo međunarodne urote za eksploataciju budućnosti, prenosi:
«Kroasanija se približava svojem 150.000 godina starom snu o priključenju zajednici hiper-ultra-cool, civiliziranih, arijevskih naroda, ali pred njom je još samo nekoliko predorgazmičkih uzdaha. Kroasanija naime još mora zadovoljiti nekoliko pred nju postavljenih nenavlaženih pičaka: izručiti 1.236.486 svojih klerofašista Međugalaktičkom sudu na planetu Nina Hagen, poboljšati koeficijent brutto-nacionalne inteligencije, usuglasiti svoje srednjovjekovne zakone s 18.223.888 postljudskih zakona Galaktičke Unije, pobiti svojih 256 genetički nemodificiranih krava i spaliti 12 hektara živopisnih i pčelama zanimljivih oranica na kojima rastu neinteligentne biljke koje ne razumiju engleski, izgraditi 16 milijuna kilometara prilaza planinskim vikendicama ratnih profitera te im osigurati danonoćnu, izravnu helikoptersku vezu s njihovim jahtama, financirati izdavanje 336 alternativnih časopisa i 26 TV-kanala namijenjenih bizarnim seksualnim manjinama, svojih 666 skinheda hipnozom pretvoriti u fanatične homoseksualce, povećati stopu filmičnog (za kapitalizam bezopasnog) kriminala, izgraditi 2.116 lokacija pogodnih za snimanje art-filmova o suvremenom otuđenju, praznini i bezvoljnosti, potaknuti nastajanje najmanje 18 samokompromitirajućih njuejdžovskih sekti, snimiti 18.236 epizoda TV-sapunica, 332 posto povećati elitno-privatnu (ne-uličnu) uporabu narkotika, pobiti 1.113 pripadnika javnih terorističkih organizacija koji s teritorija Kroasanije djeluju protiv Galaktičke Unije, sve građane kršćanske vjeroispovijedi lukavim metodama navesti da to ostanu i po cijenu tuđih života, i konačno, uvjeriti sve svoje građane da je goli život najbolja stvar koja će im se dogoditi u njihovim bijednim životima.
Vijeće Galaktičke Unije predlaže kroasanskoj vladi da, ako ipak naiđe na nepremostive prepreke, jednostavno pobije 98 posto svoga stanovništva. Onih 5.235 njezinih građana koji su već sada spremni prihvatiti uzuse galaktičke zajednice tako neće više morati biti taocima goleme većine kroasanskih troglodita.
(Ulomak romana Ljepota jede ljude)
Nema komentara:
Objavi komentar