Plivačica oplođena jajašcima hobotnice ili muškom spermom koju je progutala u bazenu! Djevojka koja je zatrudnjela kad je tijekom rata zalutali metak, koji je prije toga prošao kroz mošnje nekog vojnika, pogodio njenu maternicu (tek najbolje slijedi: događaj je forenzički "dokazan" kad je zrno metka poslije nađeno u mošnji novorođene bebe). U podzemnom kanalizacijskom sustavu New Yorka žive krokodili! Gdje ima takva pripovjednog kiča, bajkovitog ludila i nadrealne neuvjerljivosti koja se prodaje kao zbilja? U internim pričama djece u prvim razredima osnovne škole? Ne, takve priče cirkuliraju među ljudima svih dobi i diljem cijelog planeta, više manje oduvijek. Nekad su one bile izvorišta mitoloških priča, bajki i legendi, a danas onoga što se naziva urbana legenda – kako bi se naglasila razlika spram tradicionalnih legendi. Takvim pričama (koje govore o nekom događaju kao da se zaista dogodio iako nema gotovo nikakvu zasnovanost u stvarnosti i koji se obično dogodio "prijateljevu prijatelju") možete pristupiti ozbiljno, etnološki, u kontekstu tradicije narodnog, usmenog stvaralaštva, poput autora knjige Enciklopedija urbanih legendi, ili, poput nas, ležerno, tražeći u takvim pričama ponajprije humor i neko pripovjedno iznenađenje koje može razgaliti svojom glupošću ili izvrsnošću. Jesu li, recimo, spomenute priče primjeri pripovjednog izražavanja potisnutog straha od trudnoće (ili neke druge kolektivno-podsvjesne opsesije ili traume)? Kog briga! (Čemu, uostalom, potiskivati strah od trudnoće kad to ionako nije kontracepcijsko sredstvo?) Prije će biti da, ako išta, te priče izražavaju nepotisnutu ljudsku glupost, neznanje, šarlatansku dosjetljivost, lakovjernost; sklonost pretjerivanju, lažima i prevarama, senzacionalizmu i okrutnosti; oduševljenje jezom, nasiljem i nepredvidljivim obratima sudbine; magijsku povezanost i cirkusku logiku među pojavama – najkraće rečeno, djetinjasti pogled na svijet.No, hehe, nemojte prebrzo zaključiti da ta svojstva odlikuju samo neke rubne, rijetke, nekompetentne, apartne ljude. Upravo obratno, odlikuju ona gotovo sve ljude, svih dobi, spolova, boje kože i religijskih uvjerenja. Kao što je rekao montipajtonovac John Cleese, gotovo nitko nikada ne postaje zrela osoba; možete smatrati svojim iznimnim uspjehom ako ikada postignete psihološku razinu šesnaestogodišnjaka. Mislite da je papa zrela osoba, mislite da su predsjednici velikih država zrele osobe, mislite da su sportaši, rockeri, znanstvenici, astronauti, vojnici i književnici zrele osobe? Konačno, zar su bogovi zrele osobe ako misle da se nečijim mučenjem i žrtvovanjem mogu iskupiti grijesi čovjeka ili čak cijelog čovječanstva? Zar to nije razmišljanje četverogodišnjaka?
Što sve ljudima nije uvjerljivo!? Uvjerljivo im može biti gotovo sve! Sve što mislite da znate je krivo a svejedno mislite da je istina. Pogledajte samo u što su ljudi u prošlosti vjerovali pa će vam biti jasno koliko će vaša sadašnja shvaćanja biti smiješna nekim budućim generacijama (koje će naravno, i same biti lakovjerne i "glupe" na svoj "napredan" način). Urbane legende su izvrsna demonstracija kako nastaju, zadržavaju se i kruže ljudska shvaćanja. Pročitajte ove bizarne, anegdotalne priče i potom se upitajte – zar nije sve što znamo samo niz urbanih legendi? Zar nije sve što znamo samo podvala, trik ili vic? No, to "samo" nije malo, vjerojatno je i više nego što smo sposobni provariti dok dijete u nama ponosno masturbira na tumoru boga u sebi.
Nema komentara:
Objavi komentar